tajne, misteriji, biblija, humor, čudovišta
room403
Anketa
Ocijeni blog





Anketa
Vjeruješ li u Boga



Anketa
Najbolji tekstovi su o...




Anketa
Vjerujete li u vanzemaljce i duhove





Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Blog
utorak, srpanj 3, 2012

JEDAN je veliki zaljubljenik u filmove Charlieja Chaplina još uvijek u šoku jer je u jednom od njih uočio ženu kako razgovara na mobitel. Budući da se radi o filmu iz 1928. godine, kada su i fiksni telefoni bili prava rijetkost, ne čudi što je neimenovani muškarac i sam zapanjen svojim otkrićem...

Vremenska putnica, luđakinja ili nešto treće?

Muškarac koji inače i sam snima filmove kaže kako već godinu dana pregledava tu snimku i pokušava naći prihvatljivo objašnjenje. Na snimci se vidi kako žena prolazi i govori u predmet koji drži prislonjen na uho. Zaista izgleda kao danas sasvim uobičajen prizor nekoga tko čavrlja s prijateljem no uzevši u obzir da se radi o 1928. godini, nikome nije jasno o čemu se tu radi. Redatelj koji ju je uočio pokušao je naći neko objašnjenje, a jedino što je smislio je da je žena vremenska putnica, za što i sam kaže da je prilično smiješno.

Bolji odgovor nije mogla pronaći niti publika na festivalu kojoj je redatelj s odličnim okom za primjećivanje detalja pustio usporene snimke. "Stotine ljudi bilo je u publici i nitko nije mogao pronaći logično objašnjenje. Jednostavno nitko ne zna o čemu bi se tu moglo raditi", rekao je muškarac te pozvao sve da u komentarima na njegov video na YouTubeu pokušaju objasniti otkud ženi u 1928. godini mobilni telefon.



izvor: index.hr

ljhg @ 23:52 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 2, 2012
Priča ide ovako - Isus je posjetio Japan kada je imao između 21 i 33 godine. Naravno, ta je tvrdnja prigodno potkrijepljena činjenicom da Biblija 'preskače' velik period Isusova života, tj. mladosti. Isus je u Japanu navodno učio jezik i kulturu, a potom se vratio u Jeruzalem. Ako se sada pitate što je bilo s raspećem odgovor je jednostavan. Isus Krist nije bio taj koji je razapet. Prema ovoj teoriji, razapet je njegov mlađi brat Isukiri.

U međuvremenu, Isus je pobjegao u Sibir. Nakon nekoliko godina preko Aljaske je stigao do luke Hachinohe, 40-ak kilometara od sela Shingo. Ostatak života proveo je tom selu u prefekturi Aomori. Tamo se i oženio, imao troje djece te umro u dobi od 106 godina.

Izvor ovih tvrdnji nalazi se u seriji drevnih japanskih dokumenata u kojima se nalaze detalji o Isusovom bijegu iz Svete zemlje. 'Takenouchi dokumenti' su navodno stari više od 1.500 godina i oduvijek su u vlasništvu obitelji Takenouchi. Dokumenti su bili zametnuti među drugim stvarima, no 1935. godine ih je pronašao Kyomaro Takenouchi. Danas je dostupan i prijevod na engleskom jeziku.

No, prava atrakcija u selu koje broji 2.800 stanovnika nisu dokumenti već grob Isusa Krista. Na vrhu jednog brdašca pored rižinih polja nalaze se dva groba s drvenim križem. U lijevom je navodno pokopano uho Isusova brata Isukirija te uvojak kose Djevice Marije. U grobu desno pokopan je, tvrde, sam Isus.

Teorija je naravno od mnogih proglašena čistom prevarom u cilju povećanja broja turista. Ironično, stanovnici sela su većinom budisti, a samo jedna žena se izjasnila kao kršćanka. Ipak, neki znanstvenici i povjesničari tvrde kako u prilog istinitosti ovih tvrdnji ide nekoliko stvari. Stanovnici Shingoa imaju neke karakteristike koje nisu japanske. Primjerice, bebama se kad se rode na čelo drvenim ugljenom nacrta križ. Mala djeca se pak, nose u okruglim, istkanim košarama, istovjetnim onima koje su pronađene u Svetoj zemlji, a majke su djeci na odječu šivale oznake gotovo istovjetne Davidovoj zvijezdi. Čak se i za staro ime sela, koje glasi Herai, vjeruje da ima židovske korijene. Korištenje čudnih riječi te 'nejapanski' izgled nekih stanovnika koji su tamo rođeni dodatan je dokaz onima koji vjeruju u ovu teoriju.

Izvor - Dnevnik

ljhg @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 21, 2011
Znanstvena teorija prema kojoj je svemir mogao nastati ni iz čega konačno je dobila empirijsku potvrdu, javljaju fizičari.

Otkriće, kojim je potvrđeno predviđanje staro više od četiri desetljeća, temelji se na ideji da prazan prostor zapravo uopće nije prazan, već da pršti od čestica koje nastaju i nestaju. Ovakav scenarij zasniva se na kvantnoj mehanici koja kaže da čak ni vakuum ne može imati energiju jednaku nuli već mora pokazivati male energetske fluktuacije. Ove fluktuacije manifestiraju se kao parovi čestica kratkoga životnog vijeka.

Postojanje tih virtualnih čestica, obično fotona, već je odavno neizravno potvrđeno u eksperimentima koji demonstriraju tzv. Casimirov efekt u kojem se dvije metalne ploče postavljene na vrlo malu udaljenost međusobno privlače. Ova privlačnost nastaje zato što vrlo male dimenzije prostora među pločama ograničavaju broj virtualnih fotona koji mogu nastati u njemu – za one većih dimenzija jednostavno nema dovoljno prostora (ilustracija dolje). Budući da u vanjskom prostoru nastaje više fotona (i manji i veći), njihovo zračenje stvara vanjski pritisak koji je veći od unutrašnjeg među pločama te ih potiskuje jednu prema drugoj (zamislite da su ploče nalik na solarna jedra).

U novom istraživanju, predstavljenom u časopisu Nature, Chris Wilson s Tehnološkog sveučilišta Chalmers u Gothenburgu u Švedskoj i njegovi kolege otišli su korak dalje. Uspjeli su izvući fotone iz vakuuma procesom koji se naziva dinamičkim Casimirovim efektom i tako po prvi put izravno dokazati postojanje fluktuacija vakuuma. 'Bio je to tehnički zahtjevan eksperiment', rekao je Wilson. 'Bili smo jako sretni kada smo uspjeli.'

Za ostvarenje ovog efekta potrebna je samo jedna ploča, odnosno ogledalo, međutim ono se mora kretati brzinom blizu brzine svjetlosti kroz more virtualnih fotona u praznom prostoru. Budući da je ploča vodič, virtualni fotoni, koji su elektromagnetske čestice, apsorbiraju dio njezine kinetičke energije, da bi potom tu dodatnu energiju emitirali stvaranjem parova stvarnih fotona - energija se pretvara u masu. 

Naravno, ubrzavanje ogledala do brzine blizu brzine svjetlosti praktično je vrlo teško izvesti. Zbog toga su znanstvenici u svojem eksperimentu upotrijebili supravodljivi električni krug s oscilatorom koji je brzo mijenjao udaljenosti koje elektron mora prijeći na svojem proputovanju kroz krug. Kretanje elektrona određuje se mjestom na kojem električno polje kruga padne na nulu. Za kontroliranje karakteristika kruga poslužio im je poseban uređaj, tzv. SQUID, kojim su mijenjali udaljenost između elektrona i lokacije nultog polja toliko brzo da se činilo kako elektron putuje brzinom koja je iznosila oko jedne četvrtine brzine svjetlosti. Eksperiment je pokazao da je to bilo dovoljno da krug počne stvarati prave fotone.
'Čestice su se počele stvarati u parovima, nastajale su izravno iz vakuuma', rekao je Wilson.
'Ovo je vrlo važno otkriće', kaže Diego Dalvit, fizičar iz Los Alamos National Laboratoryja u New Mexicu. Energija virtualnih fotona jedno je od najboljih mogućih kozmoloških objašnjenja tamne energije koja uzrokuje ubrzano širenje svemira. 'Eksperiment će otvoriti mogućnosti da se kozmološki eksperimenti provode u laboratorijima', objasnio je Dalvit.

picoodle.com

Izvor - tportal

ljhg @ 23:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
46780
Index.hr
Nema zapisa.